S bolonjskim procesom (u daljnjem tekstu: Proces) nešto zasigurno ne valja. Toga su svakodnevno svjesni svi sudionici visokoobrazovnog sistema, od studenata, roditelja i profesora do teta u referadi. Proces je opsežan projekt koji zahtjeva velike promjene i prilagodbe, koje od 2001. godine (kada je Hrvatska potpisala Bolonjsku Deklaraciju) do danas nisu prestale opterećivati akademsku zajednicu, istovremeno ne donoseći boljitak. Ni u drugim zemljama Bolonja ne ispunjava svoje ciljeve, kao što ćete vidjeti na primjeru iz Njemačke.
Na studentima, kao i na ostalim sudionicima Bolonjskog procesa je da analiziramo ne samo provedbu ovih ciljeva, nego i smisao same reforme.
Ovdje donosimo jednu takvu analizu (preveden, sažet i prerađen tekst) Marcela S. Mansourija, studenta sociologije i političkih znanosti iz Kiela (Njemačka).