четвртак, 19. јул 2012.

BusPlus, Đilasov minus

Grupa građana pod imenom “99 posto Beograd” juče je u spontanoj šetnji sa transparentima kroz grad pozivala građane da im se priduže u protestu protiv novog sistema u javnom prevozu “BusPlus”

Protestu na Studentskom trgu pored organizatora skupa pridružilo se na stotinak građana kako bi podržali ovu akciju. Protest je započet vožnjom trolejbusima od Studentskog trga do Slavije i nazad u kojima su organizatori delili cveće uz pesmu, a podršku ima je pružao hor “Horkestra”.

Ljudi koji su se zatekli u prevozu pridružili su se organizatorima tako da su svi zajedno nastavili sa protestom u parku Studentskog trga.

Kako navode organizatori, ideja kampanje je da se javnosti pruži informacija o tome da postoji mogućnost da javni prevoz bude besplatan.



preuzeto sa: e-novine.com

среда, 18. јул 2012.

Represija na antifašistički pokret u Rusiji se nastavlja. Uhapšeno još dvoje aktivista.


U okružnom sudu Presnenski u Moskvi, 4. jula, sudija Dimitrij Dolgopolov ispunio je zahtev policije i ostavio u pritvoru dvoje od šest antifašista, koji su pritvoreni u noći drugog jula, u blizini kluba "Barikada".

Irina Lipskaja (23 godine) i Andrej Molhanov, osumnjičeni su da su počinili zločin "huliganizma" po statutu ruskog krivičnog zakona 213 stav 2. Njih dvoje biće zadržani u istražnom zatvoru najmanje do drugog septembra. Kako policija navodi, anarhisti i antifašisti napali su gumenim mecima i signalizirajućim raketama goste nacističkog koncerta.

 
Kako uhapšeni izjavljuju, njih šestoro antifašista putovali su autoputem Zvenigorski (Moskva). Zaustavili su automobil nedaleko od kluba "Barikada", kako bi se odmorili. Napad gumenim mecima na njih izvršili su gosti koncerta, fašisti. I dalje su na automobilu drugova vidljivi tragovi gumenih metaka. Oni su ušli u kola i pokušali da se odvezu dalje ali su posle manje od minuta uhapšeni od starne SOBR-a, ruske specijalne policije.

 Prebijani su tokom hapšenja, a premlaćivanje se nastavilo i u policijskoj stanici u okrugu Presnenski. Policija vrši psihološki pritisak na uhapšene ali pritiska i nacionaliste da svedoše protiv  Andreja Molhanova i
Irine Lipskaje, koja nije ni napuštala automobil te noći. Tužilaštvo pokušava da (njih) dvoje od šestoro uhapšenih zadrži u pritvoru, ali bez svedočenja nacionalista oni moraju biti pušteni. Drugo dvoje uhapšenih koji su ubrzo posle hapšenja bili pušteni na slobodu jer su maloletni, imaju zabranu napuštanja grada.
Оčigledno je da je ovo politički i montiran slučaj protiv antifašista. Specijalna policija bila je maltene na licu mesta što govori da su antifašisti bili pod policijskim nadzorom i da su upali u policijsku nameštaljku. Ovo nije jedini slučaj protiv moskovskih antifašista. Pored Irine i Andreja u pritvoru je još troje istaknutih antifa aktivista- Igor Harčenko,
Aleksej Olesinov i Aleksej Sutuga (o ovom slučaju vidi ovde) .

Trenutno prikupljamo novac za sudske troškove uhapšenih antifašista. Ukoliko ste u mogućnosti i želite da učestvujete u prikupljanju sredstava, molimo vas pročitajte uputstva na

http://wiki.avtonom.org/en/index.php/Donate

Broj telefona za dodatne informacije
: +7-985-247-20-65
prevedeno sa: avtonom.org
Prosleđeno od:

Anarhistički Crni Krst Moskva
http://www.avtonom.org/abc (Russian)
http://wiki.avtonom.org/en/index.php/Anarchist_Black_Cross_Moscow (English)
http://www.facebook.com/abcmoscow
http://www.twitter.com/abc_moscow
http://www.myspace.com/abcmsc
P.O. Box 13 109028 Moscow Russia

уторак, 17. јул 2012.

Radnici na severu Grčke preuzeli fabriku i proglasili radničko samoupravljanje


Pokret za Radničko Oslobođenje i Samoorganizaciju • 12.07.2012.


Suočeni s bezizlaznom situacijom, radnici u grčkoj fabrici Viomihaniki Metalleutiki na severu zemlje, odlučili su da preuzmu stvari u svoje ruke - na generalnoj radničkoj skupštini 40 radnika je proglasilo okupaciju i samoupravljanje fabrikom. Fabrika je deo korporacije Filkeram Džonson (Philkeram Johnson) sa predstavništvom u Solunu koja se bavi keramikom. Fabrika Viomihaniki Metalleutiki spada u rudarsku industriju.
Radnici u proglasu objašnjavaju kako je kompanija odustala od fabrike i radnika još u maju 2011, no, radnici se nisu povukli - i dalje redovno dolaze na smene i čuvaju svu opremu kako ista ne bi bila ukradena ili preuzeta od strane administracije. Tvrde kako je njihovo pravo, kao i svih radnika, pružiti odlučan otpor izrabljivanju radničke klase od strane države i krupnog kapitala.
Zahtevaju da se njihov proglas i predlog uvaži i da im se zakonski prizna status radničke kooperacije. Uprkos formalnom zahtevu koji su zajedno doneli juče na skupštini u Solunu, radnici nemaju nikakvih iluzija - tako se i u samom proglasu navodi kako su svesni da će ih država i kapital sada napasti svom silom, kako njihova odluka ne bi postala snažan presedan i primer otpora svim drugim radnicima. No, ističu kako su spremni na borbu i pozivaju sve druge radnike u fabrikama i u korporacijama da preuzmu svoja radna mesta i proglase radničku samoupravu. Hrabri radnici takođe ističu kako je radničko samoupravljanje jedina realna alternativa kapitalističkom izrabljivanju i degradaciji cele radničke klase.

Predlog radnika, kako bi se izbegla propast - jer administracija je navela kako neće ponovno otvarati fabriku, zbog nedostatka sredstava - je da se fabrika da na kontrolu radnicima. O ovome se pozitivno izjasnilo 98% radnika koji su učestvovali na generalnoj skupštini. Dalje, uz zahtev da cela fabrika pređe u ruke radnika, traži se da i svi članovi administracije i radnici koji sede u administrativnom veću podnesu ostavku, bez ikakvih pretenzija na budućnost radničkog samoupravljanja fabrikom.

Konačno, radnici fabrike zahtevaju uvođenje zakonskog statusa za kooperativno poduzeće, kako bi se njihova i buduće inicijative mogle i pravno pokriti.

Okupacija i ponovno pokretanje fabrika i korporacija od strane njihovih radnika jedina je realna alternativa uoči sve veće eksploatacije radničke klase. Samoorganizacija fabrika koje su se zatvorile je jedini predlog koji ima snagu da mobiliše radničku klasu koja - živeći pod stalnim strahom od nezaposlenosti - više ne nalazi drugog načina kojime bi pružila otpor.

Svesni smo teškoća s kojima ćemo se suočavati u ovoj borbi za radničko samoupravljanje. Država i kapital će se žestoko boriti protiv nas - jer naša potencijalna pobeda bi stvorila presedan i primer koji bi sledili svi drugi pokreti radničkog otpora u zemlji. Pitanje "u čijim rukama se nalaze sredstva proizvodnje" je pitanje života ili smrti za radničku klasu koja je gurnuta u degradaciju. Zbog toga, radnički otpor orijentisan u ovom pravcu - i snage solidarnosti s ovim otporom - moraju se pripremiti za sukob s državom i administracijom kako bi se okupacija radnih mesta pretvorila u proizvodnju pod upravom radničkog samoupravljanja.

Ovim putem pozivamo sve sindikate, organizacije i radnike da stanu u znak solidarnosti s borbom radnika tvornice VIOMIHANIKI METALLEYTIKI i da aktivno podupru radnike finansijski i politički."

OTVORENA SKUPŠTINA:
Sreda 11.7.2012.
18:00h Centar Rada u Solunu
Pokret za Radničko Oslobođenje i Samoorganizaciju

Protesti španskih rudara se nastavljaju!

Od početka posljednje kapitalističke krize, došlo je do velikog porasta borbenosti masa. Režimi koji su stabilno trajali desetljećima kao tuniški i egipatski, u par tjedana raspali su se kao kule od karata. Zemlje donedavno smatrane razvijenim, “europskim” i “stabilnim” zemljama kao Grčka i Španjolska, sada su područja oružanih sukoba između snaga diktature kapitala i borbenih masa radnika i potlačenih. To se vidi i iz primjera borbe španjolskih rudara. Sjever španjolske staro je rudarsko središte, posebno država Asturija. Njezini rudari imaju dugu tradiciju otpora kapitalistima i reakciji.

U krizi koja je prethodila Španjolskom građanskom ratu, rudari su 1934. organizirali štrajk protiv desničarskih stranaka koji je prerastao u oružanu borbu i proglasili socijalističku republiku. Desničarska vlada krvavo je ugušila taj ustanak i pobila 3 000 rudara, dok ih je gotovo 40 000 bilo zarobljeno. I za vrijeme Frankove fašističke diktature, upravo su asturijski rudari pokrenuli prvu masovnu pobunu protiv režima 1962. i 1963. Ovaj štrajk također je ugušen represijom, ali je potaknuo brojne akcije solidarnosti diljem Španjolske i šire, te prisilio režim na određene ustupke. U posljednjoj krizi, s padom profitnih stopa za velike kompanije iz zemalja europskog centra, španjolska radnička klasa je postala još jedna žrtva politike napada na socijalna i demokratska prava u zemljama periferije koje provode vodeće imperijalističke zemlje. Kao i u Grčkoj, Portugalu, Irskoj i mnogim drugim zemljama, vladajuće klase silom nameću mjere spašavanja profita kompanija na račun standarda vlastitog stanovništva. Mitovi o “europskoj sudbini” tih zemalja postali su smiješni u susretu sa stvarnošću imperijalizma. Kao i u ranijim slučajevima, i sada su asturijski, ali i drugi rudari sa sjevera Španjolske pokrenuli masovni otpor. Oni nisu pristali na to da se uništava njihova budućnost, režu plaće i socijalna prava, a da se istovremeno državnim novcem spašavaju privatne banke i kompanije. Rudari su se organizirali po lokalnim zajednicama, uspostavili demokratsku strukturu zajedničkog odlučivanja i pokrenuli otpor. Maskirani i komunicirajući lažnim imenima počeli su postavljati barikade na ulice i ceste. Kada ih je policija napala i pokušala razbiti njihovu pobunu, na gumene metke su odgovorili kamenjem i pračkama, a na suzavac projektilima kućne izrade.

 Pobuna se nije zadržala samo u Asturiji i na sjeveru, nego se u više navrata preselila i na ulice Madrida, posljednji put prije par dana kada su rudari u tzv. crnom maršu pješačili do glavnog grada dok su ih putem pozdravljali podržavatelji. Prilikom svakog prosvjeda i ulice Madrida privremeno izgledaju kao ratna zona.
U samoj Asturiji rudari su uspjeli obraniti mnoga mjesta i u njih policija nema nikakvog pristupa. Oni su kroz svoju borbu naučili da se u sukobu s diktaturom kapitala nikakve molbe, zahtjevi ni mirne parade ne mogu nositi s oružanom silom koju kapitalisti primjenjuju protiv radničke klase. Zato je borba španjolskih rudara putokaz drugim radnicima kako se svim potrebnim sredstvima bori protiv diktature kapitala i svih njezinih institucija.
 preuzeto sa: crvena-akcija.org

четвртак, 12. јул 2012.

Hakeri napali Stormfront Srbija!

Na srpskoj sekciji "Stormfront-a" vlada opšta panika, nakon što je neko hakovao naloge moderatora i proširio virus/trojanac preko privatnih poruka.

Pretpostavlja se da su mnoge IP adrese zabeležene od strane hakera. Moderatorski nalozi su deaktivirani i forum je u totalnom rasulu, a mnogi članovi u strahu za svoju privatnost, takođe traže deaktivaciju.

Forum je trenutno bez moderacije, stari moderatori su nestali bez traga i ne javljaju se, a veći deo sadržaja na forumu nije dostupan, dok se članovi pitaju šta dalje da rade.

Fašistički pacovi, uspaničeni jer im brod tone, ostavljali su tragikomične i jadne komentare na ovom postu, pa ukoliko imate vremena pogledajte ovde , a nama ostaje jedino da čestitamo hakerima na ovom podvigu i nastavimo borbu protiv fašista na svim frontovima!

161>88

Srećan 80. rođendan, Antifa!


10. jula 1932. u Berlinu, na zajedničku inicijativu Komunističke Partije Nemačke (KPD), Socijaldemokrtaske Partije (SPD) i drugih levičarskih, sindikalnih i demokratskih pokreta osnovana je Antifašistička Akcija - militantna grupa koja će se svim sredstvima suprotstavljati nacističkim aktivistima. Iako dobro organizovani i spremni za ulične sukobe, antifašisti tada nisu uspeli da spreče dolazak nacista na vlast putem izbora. Ono što je usledilo, poznato je kao najmračniji deo ljudske istorije. Ipak, organizovani otpor fašistima nastavio je da postoji i nakon godina duge i krvave borbe, fašizam je vojno poražen. Nažalost, posao Antifa još uvek nije gotov. Gde god postoji fašistička pretnja, neophodno je da se organizuju Antifa grupe. Hrabro i dosledno protiv fašizma. Solidarnost je snaga! Antifa, srećan ti 80 rođendan!
preuzeto sa: afans.org