Fašizam je pas čuvar kapitalizma - O kompilaciji "Zajednička borba"

Želeći svima dati do znanja koliko je antifašizam i danas važan, udruge mladih antifašista s područja bivše Jugoslavije realizirale su zanimljivu kompilaciju “Zajednička borba”: na dvostrukom su CD-u 23 pjesme izvođača antifašističkoga svjetonazora, među kojima su Darko Rundek, ST!llness, Atheist Rap, Kultur Shock, KUD Idijoti, XaXaXa, Bernays Propaganda, Pasi… Kako je anonimnost u javnim istupima jedan od osnovnih principa mladih antifašističkih aktivista, takvom je ostala i osoba koja je odgovarala na naša pitanja.

Kako je došlo do ideje da se složi kompilacija izvođača antifašističkoga svjetonazora i to u trenutku kada fašisti u cijeloj Europi neskriveno pokazuju svoju snagu i moć?



Ideja je rođena na jednom od okupljanja antifašističkih aktivista s područja nekadašnje zajedničke države. Već dugo se razmišljalo o konkretnoj suradnji, kojom bi se nadišli naši zatvoreni ili poluzatvoreni skupovi na kojima razgovaramo o stanju u svojim lokalnim sredinama. Kompilacija je rezultat potrebe antifašističkih grupa za umrežavanjem, odnosno nekom vrstom koordiniranog djelovanja. Borba u lokalnim zajednicama je osnova, ali nije dovoljna na prostoru gdje desničarsko ludilo nastalo u jednoj od država, po principu spojenih posuda, automatski izaziva istovjetno desničarsko ludilo u gotovo svim drugim državama s prostora Jugoslavije. S druge strane, u posljednjih tridesetak godina, tijekom kojih je nacionalizam dominantna ideologija, naše se “društvene elite” neprestano trude da nas uvjere kako su ovdašnji narodi dijametralno različiti, da imaju suprotstavljene interese koji moraju eskalirati u krvavom neprijateljstvu. A ljude odavde povezuju, ponajprije, isti ili slični jezici, historijsko nasljeđe i teška sadašnjost, pa su svi oni koji vide preko zidova plemenske svijesti nužno upućeni jedni na druge.

Za muzičku kompilaciju smo se odlučili i zato što je muzika, kao i supkultura koja je prati, veoma moćan medij kojim se može doprijeti do mladih ljudi, koji su nam bili primarna ciljna grupa. Jer upravo su mladi – tu ponajprije mislimo na generacije rođene nakon početka ratova u bivšoj državi – danas najizloženiji fašističkoj propagandi, i to na svim stupnjevima socijalizacije; odgajaju se u društvenoj atmosferi u kojoj je nacionalizam, pa i fašizam, nešto normalno i društveno prihvatljivo. To je rezultat činjenice da nacionalizam predstavlja državnu, oficijelnu ideologiju u većini bivših jugoslavenskih država. Zato je vrlo bitna nekakva alternativa, pa makar i na supkulturnom nivou. Svaki od sastava i izvođača na kompilaciji poznat je po jasnom antifašističkom stavu, čime smo se rukovodili pri sastavljanju kompilacije. Nakraju, bilo je teško napraviti pravednu selekciju, jer je zainteresiranih muzičara bilo puno više nego što kapacitet CD-a dopušta…

Od Ljubljane do Skoplja

Je li to prvi zajednički pothvat ili je suradnje bilo i prije?

Antifašistički aktivisti uglavnom se međusobno poznaju godinama, učestvuju na raznim skupovima i manifestacijama, no ovo je prvi konkretan rezultat suradnje. Treba imati na umu da je izlazak kompilacije tek manji dio čitavog pothvata: veći dio je koncertna promocija po cijeloj regiji koju organiziraju lokalne antifašističke grupe – promo-turneja je dosad održana u Ljubljani, Zrenjaninu, Mostaru, Sarajevu i Zagrebu, a održat će se i u Bečeju, Kraljevu, Novom Sadu i Skoplju.

Koliko je uopće antifašizam prisutan u regionalnom rock’n'rollu? Je li rezerviran samo za lijevo orijentirane punk bendove ili i izvođači drugih glazbenih smjerova pokušavaju ukazati na pravo stanje stvari?

Rock se često doživljava kao a priori progresivna muzika, što je pogrešno. Brojni primjeri pokazuju suprotno, pa je tako i na ovim prostorima još dosta rockera koji podržavaju nacionalizam i fašizam i koji su pridonijeli ratnoj propagandi. Koncept kompilacije proistekao je iz činjenice da je alternativa, i ovdje i globalno, baza antifašističkoga aktivizma mlađe populacije, pa na kompilaciji prevladava punk. No ostajanje u uskim okvirima značilo bi nedoraslost zadatku koji ideja antifašizma postavlja, pa smo pokušali obuhvatiti što širi i različitiji spektar izvođača koji promoviraju antifašističke principe i vrijednosti, od Darka Rundeka do Kultur Shocka.

Zanimljivo je da je u knjižici kompilacije i poznati esej Umberta Eca o fašizmu, koji govori da opasnost od fašističke ideologije nije nestala s vojnim porazom 1945. nego je – počesto u novim, perfidnim oblicima – konstantno prisutna u postojećem kapitalističkom sistemu, koji je sa svim svojim proturječjima zapravo proizvodi. Koliko je danas važno jasno i glasno govoriti o opasnostima fašizma?

O eseju “Ur-fašizam” dalo bi se diskutirati i s pozitivnim i negativnim zaključcima o autoru i njegovim stavovima. No bio je jako pogodan za kompilaciju, jer sažeto iskazuje činjenicu koja se svakodnevno potvrđuje – da fašizam nije konačno poražen i da nije nestao sa završetkom Drugoga svjetskog rata, on je imanentan kapitalističkom sistemu. Kapitalizam rađa fašizam u svome krilu, čemu sada, usred ekonomske krize kapitalizma, upravo svjedočimo. Fašizam nastupa s pozicije psa čuvara kapitalističkog sistema. Obespravljenima, eksploatiranima i poniženima, dakle najsiromašnijem sloju stanovništva nudi lažnu alternativu, skrećući im pažnju s objektivnih uzroka takvog stanja, a to su mehanizmi samoga kapitalizma i privatno vlasništvo, koji omogućuju neograničenu pohlepu vlasnika sredstava za proizvodnju i koji uspostavljaju profit, egoizam i pohlepu kao osnovne i nedodirljive principe društva. Fašistička ideologija uzroke materijalne bijede nacije pronalazi u drugim etničkim, religijskim ili rasnim skupinama, pa su to negdje Jevreji, a negdje Srbi, Hrvati, Albanci… Zato je veoma važno glasno govoriti i djelovati protiv zla fašizma, što ne znači da je to i dovoljno. Fašizam danas buja zahvaljujući nepostojanju stvarne, revolucionarne ljevice, koja bi predstavljala realnu alternativu kapitalizmu. Globalna dezorijentiranost organizirane političke ljevice u posljednje dvije-tri decenije omogućuje fašističkim organizacijama da se nametnu kao prividna alternativa društvenim slojevima koji su žrtve kapitalizma. Zato vrijedi čuvena izreka Maxa Horkheimera: “Tko ne želi govoriti o kapitalizmu, treba šutjeti i o fašizmu.”

Grčka na ivici građanskog rata

Vođe profašističkih organizacija, poput srpskog Obraza, nedavno su otvoreno najavili krvoproliće ako se dopusti održavanje Parade ponosa u Beogradu, koja je naposljetku zabranjena. Kako komentirate to povlađivanje fašistima na štetu ljudskih prava i sloboda?

Zna li se za odnos države Srbije prema ekstremnim desničarskim organizacijama u posljednjih 15-ak godina, takav je razvoj događaja sasvim logičan i očekivan. Država godinama ne samo da tolerira takve organizacije, nego im i pruža najširu moguću logistiku. No nevolja je u tome što se srpske vlasti od 2000. deklarativno zalažu za “euroatlantske integracije”, “modernizaciju” i slično. Takva retorika kod omladine stvara potpuno iskrivljen, lažan utisak da su ideologija nacionalizma i ekstremna desnica nešto buntovno i suprotstavljeno službenom političkom usmjerenju države, jer ta ista država ispod te deklarativne forme i dalje vodi duboko nacionalistički orijentiranu politiku. Svi kanali socijalizacije koji su pod kontrolom ili jakim utjecajem države, poput školstva ili medija, sustavno odgajaju nove generacije građana Srbije u ekstremno desnom svjetonazoru, pa ne treba čuditi što se država povlači pred “duhom iz boce”, kao u slučaju zabrane Parade ponosa. Uzgred rečeno, zanimljivo je da je LGTB populacija uspjela mobilizirati nekoliko hiljada ljudi spremnih na državni udar da prošeću Beogradom, dok ogromna nezaposlenost, siromaštvo i bijeda većine stanovništva ne uspijevaju na ulice izvesti više od stotinu ljudi. To samo potvrđuje tezu o fašizmu kao psu čuvaru vladajuće klase…

Nedavno je u Ateni pripadnik Zlatne zore ubio poznatog repera Pavlosa Fyssasa, poznatog i pod imenom Killah P, koji se proslavio tekstovima što osuđuju fašizam. Jesu li ovdašnje antifašističke udruge reagirale na taj čin?

Situacija u Grčkoj već je neko vrijeme na ivici građanskog rata. Ondje je na djelu klasična sprega državnog aparata s fašističkim bandama organiziranima u Zlatnu zoru. Nebrojeni su dokazi o sprezi vojnih i policijskih elemenata sa Zlatnom zorom, kao i o tome da te bande redovno asistiraju snagama policije na protestima protiv mjera štednje koje nameće MMF. Ubojstvo Pavlosa Fyssasa posebno je potresno stoga što je eliminiran zbog svoga dugogodišnjega antifašističkog angažmana, neovisno o muzičkoj popularnosti. To samo govori o tome koliko se Zlatna zora osjećala moćno u tom trenutku, bez obzira na tradicionalno snažan antifašistički i ljevičarski pokret u Grčkoj. Antifašističke grupe s ovih prostora uglavnom su se parolama solidarizirale s porodicom ubijenog Fyssasa i grčkim antifašistima; ništa epohalno, ali simbolički značajno – da ljudi u Grčkoj znaju da nisu sami u svojoj borbi protiv zla fašizma.

Mjera predostrožnosti

Niste pristali na razgovor pod svojim imenom i prezimenom: zar je došlo do toga da se fašisti hvale i pokazuju pred kamerama, a antifašisti moraju skrivati i strepiti?

Anonimnost u javnim istupima jedan je od osnovnih principa militantnog antifašizma, a pogotovo je nužan na ovim prostorima, gdje se na antifašizam danas gleda kao na nešto nenormalno i nepoželjno. No primarni razlog insistiranja na anonimnosti nije toliko strah od fašista, koliko neblagonaklonost policijskih i državnih struktura prema našem djelovanju. Država i njene institucije sile, u najboljem slučaju, fašiste i antifašiste tretiraju kao dvije podjednako opasne ekstremističke grupe, a često se policijski ili pravosudni službenici blago odnose prema fašistima, jer ih smatraju sebi bliskima. S time smo se često susretali u našem dugogodišnjem radu. S druge strane, tu je naše nepristajanje na to da budemo “ovce za klanje” agresivnim fašističkim bandama: naša spremnost da se i fizički suprotstavimo fašističkim siledžijama tretira se kao krivično djelo sa stajališta pravosudnog sistema. Zato je anonimnost mjera predostrožnosti kojom se trudimo dati što manje materijala dosjeima antifašističkih aktivista, koji se godinama uredno slažu u policijskim stanicama.

Planirate li nastavak kompilacije?

Postojali su interni razgovori o tome da bi možda imalo smisla napraviti kompilaciju s antifašističkim pjesmama hip-hop muzičara iz regije. U toj supkulturi postoji dosta progresivnih sastava i izvođača, i to je najpopularniji alternativni muzički pravac među omladinom Balkana danas. No ako se suradnja između antifašista ne nastavi u ovoj formi, sasvim će se sigurno nastaviti u nekoj drugoj…


Mate Parlov i partizanka simboli su onoga za što se borimo

Na naslovnici kompilacije je lik Mate Parlova, a na poleđini lik partizanke iz Drugoga svjetskog rata: zašto baš oni?

Mate Parlov, prije svega, zbog svoje ljudske i sportske veličine: to je bio čovjek koji se javno distancirao od nacionalističkog ludila koje je zahvatilo Jugoslaviju. Pored toga, on je simbol koji ujedinjuje sve ono što moderni antifašizam predstavlja – volju i upornost da se velikim i požrtvovnim radom uzdigneš iz datosti u kojoj si se zatekao, univerzalni, humanistički stav prema ljudima i svijetu čiji smo dio i, ne manje važna, spremnost da se i fizičkom konfrontacijom brane principi jednakosti i bratstva među ljudima od po prirodi agresivne i nasilju sklone fašističke i nacionalističke ideologije. Fotografija partizanke iz Drugoga svjetskog rata izraz je našeg stava prema globalnom fenomenu historijskog revizionizma, koji najgrotesknije oblike poprima upravo u zemljama bivše Jugoslavije, čiji aktualni režimi rehabilitiraju lokalne fašističke, kvislinške vojske, relativizirajući kolosalnu povijesnu veličinu i vrijednost ovdašnjega antifašističkog nasljeđa. Tom smo simbolikom nastojali iskazati još jednu bitnu komponentu suvremenog antifašizma, koji baštini i njeguje nasljeđe partizana s ovih prostora. Jer herojski antifašizam jugoslavenskih partizana nešto je po čemu svakakav ološ danas gazi kao po truloj krpi. Slikom partizanke htjeli smo, uz ostalo, odati počast pokretu koji je vjerojatno najsvjetliji trenutak ljudskosti u dosadašnjoj historiji svih naših naroda i narodnosti i koji nam, kao takav, predstavlja veliku inspiraciju i uzor.
preuzeto sa: