Free Pussy Riot!

уторак, 17. јул 2012.

Protesti španskih rudara se nastavljaju!

Od početka posljednje kapitalističke krize, došlo je do velikog porasta borbenosti masa. Režimi koji su stabilno trajali desetljećima kao tuniški i egipatski, u par tjedana raspali su se kao kule od karata. Zemlje donedavno smatrane razvijenim, “europskim” i “stabilnim” zemljama kao Grčka i Španjolska, sada su područja oružanih sukoba između snaga diktature kapitala i borbenih masa radnika i potlačenih. To se vidi i iz primjera borbe španjolskih rudara. Sjever španjolske staro je rudarsko središte, posebno država Asturija. Njezini rudari imaju dugu tradiciju otpora kapitalistima i reakciji.

U krizi koja je prethodila Španjolskom građanskom ratu, rudari su 1934. organizirali štrajk protiv desničarskih stranaka koji je prerastao u oružanu borbu i proglasili socijalističku republiku. Desničarska vlada krvavo je ugušila taj ustanak i pobila 3 000 rudara, dok ih je gotovo 40 000 bilo zarobljeno. I za vrijeme Frankove fašističke diktature, upravo su asturijski rudari pokrenuli prvu masovnu pobunu protiv režima 1962. i 1963. Ovaj štrajk također je ugušen represijom, ali je potaknuo brojne akcije solidarnosti diljem Španjolske i šire, te prisilio režim na određene ustupke. U posljednjoj krizi, s padom profitnih stopa za velike kompanije iz zemalja europskog centra, španjolska radnička klasa je postala još jedna žrtva politike napada na socijalna i demokratska prava u zemljama periferije koje provode vodeće imperijalističke zemlje. Kao i u Grčkoj, Portugalu, Irskoj i mnogim drugim zemljama, vladajuće klase silom nameću mjere spašavanja profita kompanija na račun standarda vlastitog stanovništva. Mitovi o “europskoj sudbini” tih zemalja postali su smiješni u susretu sa stvarnošću imperijalizma. Kao i u ranijim slučajevima, i sada su asturijski, ali i drugi rudari sa sjevera Španjolske pokrenuli masovni otpor. Oni nisu pristali na to da se uništava njihova budućnost, režu plaće i socijalna prava, a da se istovremeno državnim novcem spašavaju privatne banke i kompanije. Rudari su se organizirali po lokalnim zajednicama, uspostavili demokratsku strukturu zajedničkog odlučivanja i pokrenuli otpor. Maskirani i komunicirajući lažnim imenima počeli su postavljati barikade na ulice i ceste. Kada ih je policija napala i pokušala razbiti njihovu pobunu, na gumene metke su odgovorili kamenjem i pračkama, a na suzavac projektilima kućne izrade.

 Pobuna se nije zadržala samo u Asturiji i na sjeveru, nego se u više navrata preselila i na ulice Madrida, posljednji put prije par dana kada su rudari u tzv. crnom maršu pješačili do glavnog grada dok su ih putem pozdravljali podržavatelji. Prilikom svakog prosvjeda i ulice Madrida privremeno izgledaju kao ratna zona.
U samoj Asturiji rudari su uspjeli obraniti mnoga mjesta i u njih policija nema nikakvog pristupa. Oni su kroz svoju borbu naučili da se u sukobu s diktaturom kapitala nikakve molbe, zahtjevi ni mirne parade ne mogu nositi s oružanom silom koju kapitalisti primjenjuju protiv radničke klase. Zato je borba španjolskih rudara putokaz drugim radnicima kako se svim potrebnim sredstvima bori protiv diktature kapitala i svih njezinih institucija.
 preuzeto sa: crvena-akcija.org

Нема коментара:

Постави коментар