уторак, 24. новембар 2015.

Nova BURA , nova BURA ! ! !


Osmi put za redom izašao je iz štampe antifanzin B.U.R.(A).

“Dragi čitaoci i čitamajke, u rukama držite omraženu osmicu. Dakle, osmo po redu izdanje je razlepilo stranice i ugledalo sumornu sadašnjicu.



Primetili ste i sami da nas nije bilo neko vreme (znam, znam da ste pomislili na najgore, ali ste se prevarili). Redakcija Bure ponovo jaše, u stvari mi smo sve vreme bili tu. Kao ispriku za odsustvo nudimo veći broj strana ispunjenih prefinjenim tekstualnim đakonijama. Ima tu za svakog ponešto, počev od tema kao što su nasilje obrađeno od strane anarhističkog znalca Malateste, a doterano našim skromnim izvodom i prigodnim intervjuom, i istorijsko-politička razglednica Grčke. Ko ne zna autora ovih redova biće ubeđen da se radi barem o profesoru ili nekom mu bliskom. Nije izostala ni biografija s tim što je ličnost ovoga puta pas, njegova lajavost Lukanikos! Probleme izbeglica smo obradili kroz baner. Istom temom se bavi teskt koji odmah potom sledi (nekom i krv u žilama ledi). Kroz pravljenje sadržaja zapatili smo esej o nekim ljudima koji nešto rade tamo na nekom ostrvu u Južnoj Americi. Ugodu smo digli na viši nivo jednim evergrinom poput Da li mrzite političare dospelog sa Zemlje tamo dole. Tema za dva minuta 'ržnje je ovog puta silovanje, a nastavak sage o stradanjima i stradalima u Crvenim krstu stavlja tačku na ovo izdanje sa još par bombastičnih ispovesti.


Zato Burmani ne časite ni časa jer se fanzin neće sam pročitati!”   

*ANTIFANZIN BURA JE BESPLATAN I UVEK ĆE BITI!*

Do vašeg primerka možete doći na sledeći način:
Javite nam se putem bloga ili Fb stranice AFA Niš
  

понедељак, 2. новембар 2015.

Ispovest ljudi koji su preziveli bugarsku golgotu!!!



Bugarska 24/10/15

Izveštaj o očajnim uslovima za Kurde u Bugarskoj, u Dimitrovgradu, na putu od Iraka do Nemačke. Aktivisti iz Nemačke, zatekli su u Dimitrovgradu blizu bugarsko-srpske granice sedamnaestočlanu kurdsku grupu izbeglica koja beži iz Iraka prema Nemačkoj i popričali sa njima.
Govorili su o neverovatno nehumanim uslovima za prolazak kroz Bugarsku i za kriminalno, nasilničko i represivno ponašanje bugarskih policajaca.
Pored toga što je Bugarska članica evropske unije zbog Dablinske III regulative ljudi i dalje bivaju deportovani tamo gde su maltretirani i ponižavani kršenjem ljudskih prava.

Izveštaj 17.10.2015, Dimitrovgrad, Srbija:
„Mi smo grupa od 17 ljudi, žena, muškaraca, dece i dolazimo iz Iraka. Odatle smo odbegli za Tursku, odakle smo dva dana pešačili do Bugarske. Padala je kiša i mnogo smo propatili. Bugarska nam je bilo jedno od najgorih iskustava koji smo ikada imali.
Bugarska policija nas je privela na 17 dana u Sofijski zatvor, zbog  ilegalnog prelaženja granice. Odvedena je cela grupa, u kojoj je najmlađi član bilo dete staro celih sedam dana!
Nismo imali ni vode ni hrane 4 dana. Nije nam bilo dozvoljeno da idemo do toaleta, te smo morali da pišamo u flaše. Policija nas je tukla i pokrala. Sve nam je bilo oduzeto: mobilni telefoni, fotografije, novac.
Bili smo prisiljeni da sakupljamo đubre sa zatvorskog poda. Pre nego smo bili oslobođeni, odrasli su bili isprebijani, a deca odgurana. Policajke su tuke žene.
Svi muškarci su morali da se postroje goli, a zatim su bili tučeni palicama i prskani šmrkom ledenom vodom. Policajci su zatim uzeli pse i demostrirali njihovu moć. Želeli su da nas zaplaše.
Taksisti su nas pokupili iz zatvora i odvezli negde na dva dana. Tamo smo bili zatvoreni u nekoj sobi sve dok nas nisu sa još 26 čoveka prevezli kombijem do srpske granice.
Pred srpskom granicom smo bili pušteni. Trebalo nam je čak 7 sati da pređemo granicu kako bi došli do Dimitrovgrada. Bili smo iscrpljeni, ali smo osetili neko olakšanje.
U Dimitrovgradu smo otišli u srpsku policiju i registrovali se kako bi nastavili put Hrvatske.
U tom gradu sreli smo fine ljude, volontere koji su nam dali čaj, za šta smo im bili veoma zahvalni.
Nikada nećemo zaboraviti iskustvo iz Bugarske!“

Ovaj izveštaj je samo jedan u mora sličnih incidenata. Nekoliko dana smo pričali sa mnogim ljudima koji su pristizali iz Bugarske u Dimitrovgrad. Skoro bez izuzetka, ljudi su proživljavali ponižavanja, mučenja, prisilni pritvor i pljačkanje od strane bugarske policije.
Većina pristiglih izbeglica u Dimitrovgradu su morali danima da hitaju kroz šume i planine ne bi li prešli preko granicu na mestu gde nije obeležena. To je dovelo do brojnih povreda, iščašenja i preloma, izgladnelosti i potpune iscrpljenosti. Brojne izbeglice su pristizali gadno povređeni u registracioni kamp u Dimitrovgradu, neki čak sa ranama od metaka.

16. oktobra jedan čovek je ubijen na bugarskoj granici od strane policije.Bilo je prijavjeno stradanje još najmanje 3 čoveka od strane nekoliko nezavisnih grupa, duž ruta za bekstvo u šumama na granicama između Turske i Bugarse, i Bugarske i Srbije blizu Dimitrovgrada. Mnoge izbeglice koje su uspele da se domognu Srbije, a registrovale su se u Bugarskoj, u velikom su strahu od toga da će biti deportovane nazad u Bugarsku, usled Dablinske III regulative.