Free Pussy Riot!

уторак, 13. мај 2014.

Joelovo pismo povodom presude

Švedski antifašist Joel osuđen je na šest i pol godina zatvora zbog obrane mirnog, anti-rasističkog protesta u Kärrtorpu koji je napalo 30 fašista naoružanih bocama, palicama i noževima. Pritom je vođa fašista osuđen na svega 8 mjeseci zatvora. Objavljujemo prijevod pisma koje je Joel objavio 29. travnja na dan izricanja presude.

"Dakle, danas pada presuda. Pitanje je hoće li biti u srazmjeru s onim što se dogodilo u štokholmskom predgrađu Karrtorp? Hoće li biti u srazmjeru s presudama koje su izrečene nacistima? Vjerojatno ne. Tužitelj je tražio 7 godina kazne. To je isti onaj tužitelj koji je bio sretan s nekoliko mjeseci zatvora za naciste koji su napali mirnu manifestaciju. Isti tužitelj koji je, u završnoj riječi, rekao da je dovoljno pozvati ljude na mirnu manifestaciju da bi nekog osudili kao vođu.


Nemam iluzija o tome da ću danas izaći kao slobodan čovjek. Lagao bih da vam kažem da nisam pomislio na to da će biti teško provesti 7 godina u zatvoru, no to neće ništa promijeniti. Ja jesam i uvijek ću ostati predan antifašist, i vani će netko drugi stati na moje mjesto. Ovo će pismo biti posljednje koje pišem za ovu stranicu i želja mi je da bude korišteno kao potpora drugim antifašistima. Lov na vještice je za antifašiste tek počeo i još mnogi čekaju svoj red za suđenje za ono što se dogodilo u Karrtorpu. Bilo kako bilo, ovo je moje pismo.

Odrastao sam u gradu Linkoping tijekom 80-ih i 90-ih. U to je vrijeme Linkoping bio centar proizvodnje white power glazbe za cijelu Europu. Postojalo je nekoliko nacističkih organizacija i ulicama su gmizala fašisti. Nacisti su ubijali, vrijeđali i prijetili ljudima. 1997. napali su mirnu antirasističku demonstraciju na isti način kao što su to nedavno učinili u Karrtorpu.

Sjećem se kako su me kao sedmogodišnjaka prvi put nazvali wog/wetback. Bilo je to 1986. Sad je 2014. i danas, kad mi je šestogodišnji sin dolazio u posjet, nazvali su ga isto tako. Neke se stvari nikad ne miijenjaju. Rasisti šire svoju odvratnu mržnju i fašisti napadaju bilo koga tko im se usudi suprotstaviti.

Policija nije bila u stanju braniti antirasističke demonstracije u Linkopingu 1997, baš kao što su bili nesposobni obraniti manifestaciju u Karrtorpu šesnaest godina kasnije. Razlika je u tome što se u Linkopingu samo šačica ljudi usudila braniti, u Karrtorpu nas je bilo preko stotinu. Ostali smo zajedno i otjerali naciste!

Dakle, o nasilju. Ovdje u igru ulaze argumenti o dvije strane iste kovanice. Narcisti kao takozvani novinari Janne Josefsson i Jan Guillou lili su krokodilske suze i pričali o tome kako bi trebalo biti nemoguće pozivati se na samoobranu kad je netko uboden s leđa. No da bismo razumijeli nasilje, moramo vidjeti što se ustvari dogodilo:

Tridesetak nacista napalo je mirnu demonstraciju. Nacisti su se naoružali štapovima, staklenim flašama i noževima. Bar je jedan nacist uletio u okupljene s nožem u ruci. Nekoliko je noževa naknadno pronađeno u blizini mjesta na kojem su nacisti napokon uhićeni. Nekoliko nacista koji su sudjelovali u napadu bili su već optuživani za nasilne napade u kojima su ljudi ubodeni ili čak ubijeni. U vrijeme napada bilo je prisutno samo šest policajaca od kojih je svaki rekao da nisu bili u mogućnosti zaštititi manifestaciju jer ih je bilo premalo. Nacist koji je uboden bio je u prvoj liniji napadača, žestoko uključen u tučnjavu s antirasističkim demonstratorima. Uboden je na trgu Karrtorp prije nego što je stigo policijsko pojačanje. Sve je ovo već dokazano, sve su ove stvari činjenice.

Ubosti nekog nožem može djelovati hladno i nemilosrdno. Ali, molim vas, uzmite u obzir situaciju i za što se sve švedski nacistički pokret pokazao sposobnim (više ubadanja i ubojstava tijekom zadnjih godina) kao i to da je policija sama rekla da nas nije imala namjeru zaštititi. Dodajte i činjenicu da je bar jedan od nacista, a vjerojatno više njih, izvuklo noževe tijekom napada. Zbrojite sve to skupa i onda ćete možda moći dobiti letimičan pogled na sve ono što mi je tad prolazilo glavom. Uz ovo bih želio dodati da nasilje nikad ne smije biti svrha samom sebi, uvijek mora biti analizirano i potrebno je uzeti u obzir i druge moguće načine djevovanja. U Karrtorpu, uzvratiti udarac bila je taktička nužnost.

Na kraju bih želio ponovno zahvaliti svima koji su meni i mojoj obitelji pružili podršku. Puno mi to znači. A sve vas koji nastavljate borbu protiv rasizma i fašizma u svojim školama, na poslu, u umjetnosti i glazbi ili na ulici – volim vas!

Držite se zajedno i brinite jedno o drugom."

Čuvari vjere/Joel

preuzeto sa: crvena-akcija.org

Нема коментара:

Постави коментар