Free Pussy Riot!

петак, 14. децембар 2012.

Objavljena knjižica "Muke po Bolonji"


S bolonjskim procesom (u daljnjem tekstu: Proces) nešto zasigurno ne valja. Toga su svakodnevno svjesni svi sudionici visokoobrazovnog sistema, od studenata, roditelja i profesora do teta u referadi. Proces je opsežan projekt koji zahtjeva velike promjene i prilagodbe, koje od 2001. godine (kada je Hrvatska potpisala Bolonjsku Deklaraciju) do danas nisu prestale opterećivati akademsku zajednicu, istovremeno ne donoseći boljitak. Ni u drugim zemljama Bolonja ne ispunjava svoje ciljeve, kao što ćete vidjeti na primjeru iz Njemačke.

Na studentima, kao i na ostalim sudionicima Bolonjskog procesa je da analiziramo ne samo provedbu ovih ciljeva, nego i smisao same reforme.

Ovdje donosimo jednu takvu analizu (preveden, sažet i prerađen tekst) Marcela S. Mansourija, studenta sociologije i političkih znanosti iz Kiela (Njemačka).
Tekst je izvorno naslovljen „Bachelor of Ass“, mi smo ga preveli kao „Diplomirano ništa“, a cijelu knjižicu nazvali „Muke po Bolonji – Zašto trpimo svo ovo sranje“. Tekst je podijeljen na dva glavna dijela – prvi dio nosi naslov „Što su nam ukrali“, u kojem autor razmišlja o smislu obrazovanja i tvrdi da su nam reformama ukrali sposobnost kritičkog razmišljanja, i mogućnost emancipacije kroz obrazovanje. U drugom dijelu teksta, naslovljenom „Što nam pokušavaju prodati“, autor razmišlja o stvarnim ciljevima reforme – koje promatra kroz Laži Bolonje – lažne ciljeve bolonjskog procesa, a koji su još do danas ostali neostvareni:

    lažni cilj povećanja zapošljivosti (u poglavlju „Zapošljivost – pobjednički marš idiota“)
    lažni cilj povećanja kvalitete kroz rivalstvo (u poglavlju „Natjecanje u kompetitivnosti“)
    lažni cilj povećanja mobilnosti kroz ECTS (u poglavlju „ECTS – dolje humanizam!“)

Mansouri argumentirano i jednostavno navodi, te laički objašnjava najveće zablude i laži „Bolonje“, služeći se ničim više nego zdravim razumom, što je i posve razumljivo, jer za uvidjeti velike istine ponekad nije ni potrebno više od toga da otvorimo oči. Tvrdi da su ciljevi Bolonje ne samo neispunjeni, nego i posve pogrešni, odnosno da su stvarni ciljevi Procesa još do danas neizrečeni.
Tekst je napisan 2009., u vrijeme studentskih blokada u Njemačkoj, a Mansourijeva je teza slijedeća:

Nove obrazovne reforme, misleći na Bolonjski proces, ne samo da komercijaliziraju obrazovni sustav1, već i posljedično režu obrazovni proračun. Država sve manje ulaže u obrazovni sustav2, ali to čini postepeno, kako oni kojih se to direktno tiče (studenti, profesori, i svi ostali kojih se visoko obrazovanje tiče) ne bi primijetili privatizaciju Sveučilišta, dok ne postane prekasno. Katastrofalne posljedice svega (za studente) su rastuće školarine i upisnine, socijalna nejednakost u samom pristupu i financiranju studija, kao i sve više primjetan isključivo ekonomski razlog za studiranje – prilika za bolji posao, prestiž i/ili obogaćivanje. Gdje je tu potraga za istinom, kao primarna zadaća znanosti općenito, ako je studij postao ne samo luksuz, nego ponekad i jedini put k prosperitetu (ili barem poslu s primanjima dovoljnim da se zadovolje svi tekući životni troškovi)?

„Obrazovanje je ono što ostaje nakon što zaboravite sve što ste naučili u školi.“
– Albert Einstein

1   Prilagođavaju obrazovni sustav potrebama tržišta – uvode tržišnu logiku u obrazovanje, pri čemu se gubi sloboda, te kritičko i kreativno mišljenje pojedinca. U komercijaliziranom obrazovnom sustavu studentu, nastavniku, istraživaču u interesu je da je njihov rad isplativ (plada, priznanje, ili bodovi), a ne pridonosi li njihov rad poboljšanju društva i/ili znanosti (op. prev.)

2  Dakle, smanjenje državnog ulaganja u obrazovanje – to rezultira smanjenjem broja upisnih mjesta, broja nastavnika, izbornih kolegija, a samim time I smanjenjem kvalitete nastave. Kako bi se i dalje moglo financirati, sa premalo državnog novca, Sveučilište se financira od studenata povedanjem školarina, iako su njihovi roditelji kroz porez ved uložili novac u obrazovanje (op. prev.)

Ovu korisnu knjižicu u celini možete skinuti OVDE

preuzeto sa: autonomni.com

Нема коментара:

Постави коментар